,

October’22 – the monthly journal

Poslednji dan oktobra, prvi ponedeljak nakon pomeranja sata. Kažu spavamo sat vremena duže iako nisu ubacili napomenu sitnim slovima – ne važi za roditelje male dece. 🙂 Pomalo haotično što zbog sata, što zbog dinosaurusa čiji rep od hamer papira nije mogao da prodje kroz vrata, ugazili smo u ovaj maskirani ponedeljak. Lav uzbudjen zbog svog prvog maskenbala u vrtiću, Mona razočarana što u školi ne organizuju ništa vezano za Halloween.

Nisam pisala blog ceo ovaj mesec. Oktobar je doneo bogatu svakodnevnicu i nešto strožije rasporede na koje smo se konačno svi privikli. Ja sam kao na nekom kantaru , vagam od neizrecivog oduševljenja Lavovim vrtićkim danima i još većeg razočarenja Simoninim školskim sistemom. Zapravo, ne samo njenim – kompletnim školskim sistemom. Uglavnom, ponavljamo kao mantru – ocene te ne odredjuju, jednako vrediš i volimo te i sa peticama, četvorkama, trojkama, dvojkama i jedinicama. Iako je sve podešeno baš tako da deluje kao da su ocene najvažnija stvar u svakodnevnici osmogodišnjakinje.

Miholjsko leto se ne predaje, ne pamtim da je još neko bilo dugo poput ovog. Bogatstvo za sva čula. Otvorili smo sezonu pečenog kestenja, mandarina, jutarnjih kaša sa dunjama i groždjicama, čak se i kiseli kupus već našao na trpezi. Produžili smo sezonu dugih šetnji, kapućina u sunčanim baštama, fudbala u parku posle škole, čitanja na klupi. Neko se prvi put vozio autobusom i išao na izlet bez mame i tate, neko je prvi put išao samostalno od kuće do škole, neko je po stoti put pomislio da vreme nije fer jer tako brzo leti. Neko je oduvao 38 svećica na torti.

Čak smo i sezonu božićnih filmova na Divi proglasili otvorenom, tačnije ja , dok sam se nekoliko dana oporavljala od nekog dosadnog virusa. Fotograf, nezavidnog finansijskog statusa pred Božić osvaja pedeset hiljada dolara i odlučuje da malim gestovima usreći obične ljude koje sreće. Baku koja nema dovoljno novca za poklone unučićima, samohranoj majci koja ne može da priušti detetu božićno drvce i opremu za hokej, beskućniku da ne spava na hladnom kartonu… Svojim aparatom hvata i slika emocije na njihovim licima kada ugledaju poklone. Šolja tople čokolade i ovakav film su sve što mi treba da napunim dušu pred zimu.

BOOKS

Ne znam kakvom slučajnošću, ali za ovaj mesec sam iz biblioteke pozajmila baš tri romana po kojima su snimljene serije. Svaki je obimom vremena koji obuhvata dovoljno širok da zauzme nekoliko sezona serija, i većina se slaže da je svaka izvanredna. Kristin Hana – Ulica svitaca, Elena Ferante – Moja genijalna prijateljica i Pačinko , Min Djin Li. Kristin Hana me je standardno lako već uvukla u priču tako da sam je završila za par dana i ostala duboko potrešena temom i tokom radnje. Sa Pačinkom je ulazak u priču išao sporije i teže jer mi je vreme i mesto pripovedanja delovala daleko, strano i nepoznato. Ipak kako poglavlja odmiču priča postaje snažna i definitivno ću pogledati istoimenu seriju. Elena Ferante – smatraju je najznačajnijim italijanskim savremenim piscem iako niko pouzdano ne zna ko se krije iza ovog pseudonima. Dovoljno da ne možeš a da se ne zainteresuješ za njenu pisanu reč. Dovoljno mistično za savremeno doba. Izgubila sam se medju žamorom napuljskog predgradja i davno prošlo vreme kojim Elena piše čini je prepoznatljivom, drugačijom nekako posebnom. Retko koji savremeni pisac bira arhaične glagolske oblike za svoja dela, a Elena to ne radi slučajno, rekla bih. Moji insta ljudi mi pišu da dugo posle Elenine Napuljske tetralogije nisu mogli da predju na druge romane. Na mom spisku su sve.

A LITTLE BIT OF ESSENTIAL OILS

Jesen i eterična ulja jednostavno ne mogu da se razdvajaju. Ne sećam se kad sam već u oktobru počela da stavljam Christmas Spirit u difuzer, ali valjda to ide uz one filmove i toplu čokoladu. Sva ta ulja koja greju u prvom su redu na polici – cimetova kora, karanfilić, muskantni oraščić… Naravno, za disajne puteve kućna apoteka je uvek spremna – bor, pepermint, crna smreka, eukaliptusi, mirta, ravintsara… Young Living je obeležavajući jesenji YL Day lansirao na evropsko tržište bočicu ulja u koju se prosto moraš zaljubiti već na prvi pogled. Zamislila sam ga za svoju Simonu. Freedom blend sa predivnom slikom konja. Da ne bude da je samo lepa spoljašnjost, i sadržaj bočice je jednako izuzetan – Polo Santo, lavanda, vetiver, smreka… Javljam utiske kad ga isprobamo.

U novembru ćemo se češće družiti na blogu. Jesen je jednostavno inspirativna.

S ljubavlju,

Jelena

Leave a comment