,

September – the monthly journal

Proverila sam nekoliko puta da li je stvarno poslednji dan septembra. Stvarno jeste.

Upravo sedim na ivici našeg kreveta u spavaćoj sobi, prilično sam ukočena jer mi Lavove noge stoje u krilu dobrih sat vremena, koliko spava, Mona je na drugoj polovini ali spava nekako ukoso pa je i jedno njeno stopalo zaglavljeno ispod mog. Tipičan četvrtak posle ručka koji hvata prepodnevnu smenu u školi. Navikavamo se još uvek, hvatamo rutinu, rano budjenje nikom od nas ne dolazi prirodno… oni spavaju ja pokušavam da se vratim u neki svoj radni mood. I, iako rad od kuće često zamišljam kao prostornu i vremensku slobodu, u realnosti to najčešće podrzaumeva njihove noge ili čak oboje u krilu. Septembar je bio mesec u kojem je moj posao bio na dalekom mestu na lestvici prioriteta iz više razloga, i evo, razmišljam koliko sam blagoslovena što je jedna entuzijastična i strastvena zajednica stvorila nešto što može biti samoodrživo i u zahtevnom periodu života, kada ti jednostavno treba pauza. Neverovatno zvuči uzeti pauzu od posla, znam. Mnoge neverovatne ideje ovaj posao je pokazao mogućim.

Iako ćemo ovaj mesec sigurno pamtiti po velikoj životnoj promeni kao što je polazak našeg najstarijeg deteta u prvi razred, pamtićemo ga i po jednom testu strpljenja na koji nas je život stavio, testu bezuslovne vere, osvešćivanju zahvalnosti za sve blagodeti koje tako često podrazumevamo da nam jednostavno pripadaju i srećnom epilogu čitave te priče. Pisaću vam jednom više o tome…

Pravila se prva bundevara, cimet je postao glavni sastojak ovsene kaše uz groždjice, kruške i orahe, jele su se prve mandarine… Preznojavali smo se jer smo promašili vremensku prognozu, i uključivali grejanje rano ujutro u kolima. Išla sam na prvi roditeljski sastanak. Gledali smo zalazak sunca pored Dunava.

——————————BOOKS——————————

Jedna sjajna knjižica ,,slučajno’’ je našla put do mene ovog meseca. IkigaiTajne Japana za dug i srećan život , Ektor Garsija i Fransesk Miraljes. Japanci smatraju da svako ima svoj ikigai, neki su ga već pronašli i svesni su ga, a neki još tragaju za njim. On je skriven duboko u nama, i mogla bih ga poistovetiti sa velikom strašću zbog koje je naš život ispunjen i sa svrhom. Ikigai je razlog zbog kojeg ustajemo ujutro, a zadatak ove knjige je da nam pomogne da ga pronadjemo. Takodje je sažeto opisana ključna japanska filozofija koja omogućava dugotrajno zdravlje tela, uma i duha. Znate li svoj ikigai?

Samo aktivan čovek želi da živi sto godina.

Japanska izreka

———-A LITTLE BIT OF ESSENTIAL OILS———

Lagala bih ako bih napisala da smo neko ulje koristili više od dečjeg Kidscents GeneYus blenda. Simona ga je sada povezala sa periodom kada radi domaći, rešava zadatke sa Kefala i odlazi u školu. Poenta korišćenja eteričnih ulja za emotivnu podršku veća je kada ih svesno vežemo za odredjene aktivnosti, dogadjaje i osećaje. Formulisan je i unapred razredjen posebno za decu kako bi im pomogao da se koncentrišu i fokusiraju prilikom razvijanja intelektualnih veština. Meni je ovog septembra posebno prijao blend Peace and calming, nosim ga kao parfem i njegova slatkasto puderasta nota narandze, mandarine, ylang ylang-a, pačulija i blue tansy-a budi najlepše emocije.

Oktobar je iza ugla. Kroz prozor danas deluje kao da je stigao odavno… sve moje ideje strpljivo čekaju na listu planera, ispisane tamo negde pod datumom 10.08. , od prilike… Verujem da će dobiti svoje realizacije u periodu koji sledi.

Hvala što čitate ove redove…

Šaljem vam cimetasti pozdrav, iz onog izlomljenog položaja sa ivice kreveta uveliko sam se prebacila pored rerne, pravimo cimet rolnice.

Jelena xxx

Leave a comment